Konji

....hrani ga ko` brata.....teraj ga ko` vraga....
 
Početna stranicaPočetna stranica  CalendarCalendar  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  
Share | 
 

 Lipicanac

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Go to page : 1, 2  Next
Autor/icaPoruka
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Lipicanac   3/12/2008, 13:30

Meni najdraza pasmina konja I love you nekako si karakterom i temperamentom pasemo valjda zbog tvrdoglavosti Embarassed


Standard pasmine prema LIF-u (preuzeto sa http://www.lipizzaninternationalfederation.eu.com/)

TIP – Lipicanski konji koriste se i za jahanje i
za voznju. Subkonveksni profil sa zaobljenim oblikom tijela je tipican za ovu pasminu.

VISINA - Prosjecna visina do grebena za muska grla u
dobi od 6 godina je 155 – 158cm. Mora biti tocna i ocijenjena znanstvenim
pristupom. Veci ili manji konji moraju biskladni, s osobito dobrim pasminskim karakterom.

BOJA – Siva boja je dominantna.
Javljaju se dorata i vrana, a sve druge boje su nepozeljne.

STAV – Prirodna sposobnost za
koncentraciju s odlicnom sklonoscu u radu Visoke skole te velika izdrzljivost u
jahanju i voznji.

KRETNJE – Plemeniti, visoki hod. Dug
elegantan i potpuno uravnotezen u hodu, kasu i galopu.

GLAVA – Dobro izjednacena, srednje
duljine, uska i suha, s ne previse izrazenom donjom celjusti i zaobljenoscu
profila. Blago konveksan profil spada u pasminsku karakteristiku, a previse
njezan (arapski( i previse konveksan (ovnovska glava) mogu se javljati samo u
malim frekvencijama. Oci su krupne i crne, izrazajne i povjerljive, a usi
srednje duzine, njezne i izrazajne.

VRAT – Srednje duzine, u obliku luka,
sa suhom glavnom crtom, spoj izmedu glave i vrata nije previse suh, vrat je
dubok i u bazi dobro nasaden izmedu ramena, uzvisen prema grebenu bez prekida.

GREBEN – Dobro razvijen i dug, slabo
izrazen, s vlagim prijelazom od leda prema vratu, uvijek vise od sapi.

PRSA – srednje velicine, duboka misicava.

PRSNI KOS – Duboko razvijen, dubok i ne
previse dug s rebrima koso lucno spojenim s kraljeznicom.

LOPATICA – Duga, koso spustena i
misicava.

LEDA – Jasno odredena i usmjerena
otprilike vodoravno, cineci vezu izmedu grebena i slabina.

SLABINE – Kratke, siroke, misicave,
blago konveksne, dobro povezane s ledima i sapima, s kojima oblikuju i
nastavljaju skladnu liniju.

SAPI – Jake i zaobljene, dobro misicave
i uravnotezene, blago spustene. Duljina ne smije biti kraca od sirine, profil
konveksan i harmonican s neizrazenom bocnom kvrgom. Rep treba biti duge i
sjajne dlake i ne smije biti nisko nasaden.

NOGE – Noge su misicave s pravilnim
kukovima. Clanci proporcionalni i suhi. Gornji dio noge pravilan i misicav.
Skocne kosti ne preduge. Kicice su suhe, s vrlo kratkim dlakama. Putiste je
srednje duzine i pravilnog kuta.

KOPITA – Kopita su cvrsta, dobre
kvalitete, dobro oblikovana i proporcionalna.

TEMPERAMENT I KARAKTER – Dobrocudan,
temperamentan i plemenit, uvijek pitom i voljan za rad, sposoban podnijeti
napor i vrlo poslusan.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   3/12/2008, 13:31

OPCENITO O PASMINI
1580. godina se smatra godinom nastanka lipicanske pasmine, kada je austro-ugarski nadvojvoda Karlo II. kupio dobro Lipicu s namjerom da osnuje ergelu. Utjecaj veceg broja pasmina u izgradnji, te razliciti uzgojni ciljevi pojedinih zemalja i regija, uvjetovali su veliku morfolosku raznolikost lipicanske populacije. Siroko porijeklo pasmine rezultiralo je formiranjem veceg broja linija i rodova. Lipicanska pasmina rezultat je dugotrajne i sustavne selekcije, i upravo dugogodisnjim, dobrim i strogim selekcijskim radom, lipicanac je postao jedna od najpoznatijih pasmina konja u svijetu. Ovaj "barokni" konj poznat je po plemenitoj i cvrstoj tjelesnoj gradi, otpornosti, skromnosti u smjestaju i hranidbi, "lakoj" sposobnosti ucenja i volji za radom te spremnosti da ispuni i najteze, pred njega postavljene zadatke. Temelj za uzgoj bile su domace kraske kobile poznate po svojoj otpornosti i izdrzljivosti. U ergelu su prvo dosli pastusi spanjolske i napuljske pasmine radi krizanja s kraskim kobilama. Spanjolski konji su sa sobom donijeli nasljede cjenjenih berberskih, arapskih i pirinejskih konja, sto ih je cinilo jakim i plemenitim konjima s visokim hodovima. Naknadno su se u uzgoj lipicanaca ukljucili konji kladraupske, njemacke, danske i posebno arapske pasmine. Iz tih kombinacijskih krizanja razvilo se 6 lipicanskih linija pastuha: Pluto, Conversano, Maestoso, Favory, Napolitano i meni osobno najdraza linija Siglavy. Naknadno je doslo do razvoja jos 2 linije: Incitato koja se razvila u Madarskoj i Tulipan koja se razvila kod nas.
Ergela Lipica je vise puta morala seliti svoje konje na sigurnija podrucja, tako su za vrijeme Napoleonovih osvajanja lipicanci dosli u nase Djakovo.
Malo o lipicancu u Hrvatskoj...
(preuzeto iz Maticne knjige lipicanaca zemaljskog uzgoja RH 2005)
Lipicanci su imali veliku povijesnu ulogu u hrvatskom vojnom, veleposjednickom i narodnom zivotu, zamjetno razlicitu od one u drugih naroda. Uzgoj lipicanske pasmine u Hrvatskoj postao je dio narodnog uzgoja i tradicije, sto nije slucaj u drugim zemljama Austro­ugarske monarhije. Misljenje strucnjaka je da su na razvoj i sirenje lipicanske pasmine uz otpornost, sposobnost prilagodbe i svestranu uporabljivost, najveci utjecaj imale ratne kataklizme. Pored toga, razvoju lipicanaca (konjogojstva) na tlu Hrvatske znacajno doprinosi i uprava Vojne krajine dajuci rasplodne pastuhe u zakup, te otkupljujuci i nagradujuci uzgojenu kvalitetnu zdrijebad. Godine 1818. na podrucju nekadasnje slavonsko - brodske regimente pripustano je 16 rasplodnih pastuha (najvjerojatnije
lipicanske pasmine), koje je dopremila vojna uprava iz donjoaustrijskog pastuhskog podrucja. Iste godine novogradiska pukovnija od beckog dvora dobila je na poklon 2 lipicanska pastuha. Austro-ugarska monarhija vec je od pocetka 18. stoljeca vodila brigu o kvaliteti konja u zemljama u sastavu monarhije, sto potvrduje i podatak da je 1736. godine car Karlo VI izdao i naredbu u tom pogledu, a 1763. carica Marija Terezija vlastorucno potpisuje naredbu koja je sadrzavala strucne osnove za unaprijedenje konjogojstva. Nakon raspada austro -ugarske monarhije najveci dio aktivne lipicanske populacije nalazio se u Hrvatskoj, a pod tim se podrazumijeva ergelski i posebno, zemaljski uzgoj. Nema preciznih podataka o tocnom vremenu dolaska lipicanskih konja na hrvatsko tlo. Prvi pisani podatak je da grof Jankovic za svoju ergelu u Terezovcu nabavlja nekoliko lipicanskih pastuha iz ergele Lipica pocetkom 17. stoljeca, ali nema preciznih podataka o grlima koja su dopremljena u uzgoj terezovacke ergele. Tocniji podaci o pocecima uzgoja lipicanaca u nasim krajevima datiraju iz 1806. godine. Ergela Lipica pred Napoleonovom vojskom 1805. bjezi preko Rijeke u Dakovo i nakon 17 dana hoda stigla je u Dakovo pocetkom sijecnja 1806. godine. U Dakovu izbjegloj ergeli pruza smjestaj biskup Antun Mandic. Ergela Lipica sa svojih 300 konja smjestena je u Dakovu u staje biskupijskog dobra na Vitiki, gdje je biskupija vec imala vrlo razvijen uzgoj arapskih konja. Iste godine u mjesecu listopadu ergela se seli u Karad u Madarsku te tom prilikom ostavlja 3 lipicanska pastuha (pojedini autori navode i podatak da ostavlja i nekoliko kobila). Zbog toga se 1806. godinasmatra pocetkom uzgoja lipicanske pasmine u nasoj zemlji. Nepoznato je da li je neki od spomenutih pastuha utjecao na zemaljski uzgoj. Preuzevsi biskupijsko dobro, biskup J.J. Strossmaver na njemu nije zatekao niti jednog konja. Ovaj podatak govori da je u jednom trenutku prekinut uzgoj lipicanaca u
Ergeli Dakovo. Biskup Strossmaver ponovo zapocinje uzgoj lipicanaca 1855. godine kupujuci 7 kobila i jednog pastuha u ergeli Lipica. Nasljednik Strossmavera, biskup Krapac, kupuje u ergeli Lipica 1912. godine jos cetiri kobile (Sagana, Virtuosa, Fiorentina i Area). Boravak ergele Lipica u Dakovu imao je znatan utjecaj na hrvatski uzgoj lipicanaca, a briga o vrijednom genetskom potencijalu vrijedila je vise od lipicanskih konja koji su ostali u Dakovu nakon odlaska ergele. To potvrduje Miroslav Steinhausz 1943. godine pregledom maticnih listova pastuha "Kroatish - slavonisches Remontierungskommando-a", pri cemu zakljucuje da se 1857. godine lipicanski pastusi sustavno koriste za rasplod u zemaljskom uzgoju. Jos 1899. godine VVichodif (1899) opisuje lipicansku pasminu kao vrlo omiljenu u nasim krajevima i najvise zastupljenu u okolici Dakova, Cabune i Terezovca, te da je tadasnja populacija lipicanca rezultat uzgoja u cistoj krvi ili rezultat krizanja sa slavonskim domacim kobilama. Autor navodi da prvi pastusi razlicitih pasmina u Hrvatsku dolaze tek 1877. godine. Oko 100 pastuha podijeljeno je u 53 postaje. Utvrduje da 1899. brojno stanje u pripusnim stanicama Hrvatske iznosi ukupno 345 pastuha, a od toga je u Slavoniji 45,50 %, odnosno 157 pastuha. Pasminski sastav tih pastuha je: engleskih polukrvnjaka 43,18%, lipicanaca 25,21%, norikera 18,26%, arapa 6,08%, engleskih punokrvnjaka 4,92%, normanskih 1,44% i norfolskih pastuha 0,86%.
Analizirajuci uzgoj lipicanske pasmine u Hrvatskoj do 1919. godine, Steinhausz (1943) zakljucuje: 1) uzgoj lipicanaca u Hrvatskoj i Slavoniji utemeljen je uporabom lipicanskih pastuha iz austrijske dvorske ergele u Lipici, austrijskih vojnih ergela u Mezohegvesu, Piber i Babolna te privatnih ergela i domacih kobila koje su imale manje ili vise arapske, a jedan dio i engleske krvi; 2) uzgoj u Hrvatskoj i Slavoniji nije bio samostalan, ovisio je uglavnom od pastuha uzgojenih u ergeli Lipica i u privatnim ergelama; 3) nije stvoren tip hrvatsko-slavonskog lipicanca iako se lipicanac u Hrvatskoj i Slavoniji uzgaja preko 100 godina. Nesto kasnije, tocnije 1965. godine, Bencevic, analizirajuci hrvatski lipicanski uzgoj u razdoblju 1854. - 1946. godine, zakljucuje da je neprekidnim radom u dakovackoj ergeli ipak stvoren izvanredan cistokrvni lipicanac, a u siroj okolici Dakova vrlo dobar i plemenit lipicanac zemaljskog uzgoja. Uzgojno podrucje lipicanaca obuhvacalo je licko -krbavsku i modrusko - rijecku zupaniju te velike dijelove zagrebacke, pozeske, viroviticke i srijemske zupanije. U naprednijim krajevima ovih podrucja genetski materijal je bio dobar, prilicno ujednacen i tipiziran. Lipicanska pasmina smatrana je pasminom buducnosti jer nije odgovarala samo Slavoniji, nego i Dalmaciji, Istri te drugim krajevima Hrvatske.
Ovako sirokom uzgojnom podrucju lipicanaca, osim njegovih pogodnih osobina, znatno doprinosi i njegova nesto veca trzisna vrijednost u odnosu na ostale konje, sto dodatno motivira uzgajivace ne samo na povecanje broja, nego i na uzgoj genetski vrijednijih konja, lako je lipicanska pasmina odgovarala vecini krajeva u Hrvatskoj, osim u Slavoniji, on se u drugim krajevima Hrvatske pojavljuje i nestaje. Razlog tome nije neprihvacanje lipicanske pasmine, nego neorganiziran i nesustavan strucni rad. Tako se od 1935. do 1938. godine lipicanac uzgajao u Lici u kotarima Otocac, Perusic, Gospic i Gracac, te manje u okolici Karlovca, ali su uzgoj potisnuli razliciti tipovi posavskog konja. Uzgojno podrucje lipicanskih konja koncentriralo se u Slavoniji, ali se pasminska struktura razlikovala od kotara do kotara. Brojniji i kvalitetniji lipicanski uzgoj je na prostoru okolice Dakova i zapadne Slavonije, dok se u okolici Vinkovaca i istocnom dijelu Slavonije zamjecivala snazna konkurencija lipicanske i nonius pasmine te potiskivanje obje od strane hladnokrvnih belgijskih konja. Cak i vinkovacki kotar, iako istih gospodarskih, klimatskih i uzgojnih prilika, razlikovao se u pasminskoj strukturi. Dijelila ga je pruga Zagreb - Zemun u cijem sjevernom dijelu prevladava nonius, dok su u juznom lipicanac i nonius bili podjednako zastupljeni. Ovaj kotar tek od 1924. postaje uzgojno podrucje lipicanske pasmine, koja je do tada bila simbolicno zastupljena. Do tada to je bilo podrucje engleskog polukrvnjaka i noniusa. Prvi svjetski rat prilicno je smanjio broj konja u Hrvatskoj, te je trebalo duze vrijeme da se oporavi ne samo broj konja nego i kvalitet. Do 1941. godine konjogojstvo se poprilicno obnovilo i poboljsalo u tipu lipicanca, dijelom nonisa, a osnovan je veci broj konjogojskih udruga.
Drugi svjetski rat ponovo je smanjio broj konja i usporio unapredivanje kvalitete. Mnoga sela na podrucju Slavonije nakon rata gotovo su ostala bez konja. Narocito nepovoljne okolnosti za uzgoj lipicanske pasmine bile su neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Izdvajanjem iz rasploda najboljih drzavnih pastuha u drzavne reprezentativne svrhe ili njihova prodaja u inozemstvo, uzrokovao je nagli pad kvalitete hrvatskog lipicanskog uzgoja. Padu broja konja doprinosi takoder i ukidanje nekoliko organizacija kojima je bio zadatak uzgoj kvalitetnih muskih i zenskih rasplodnih konja za potrebe zemaljskog uzgoja. Stanje se u nekoliko iducih godina ipak popravlja, a tome doprinosi djelovanje pastuharnice, ergele i konjogojskih udruga te provedba strogog licenciranja pastuha.
Lipicanski uzgoj se nakon Drugog svjetskog rata vrlo brzo oporavio. Uzgojno podrucje lipicanaca u odnosu na ostale pasmine postaje najvece s centrima najkvalitetnijih uzgoja u kotarima Dakovo, Slavonski Brod, Slavonska Pozega, Nova Gradiska i Zupanja. Uzgoj kvalitetnih rasplodnih pastuha provodio se u ergelama Lipik i Kutjevo. Najkvalitetniji uzgoj lipicanaca bio je u Hrvatskoj te su ostale ergele bivse Jugoslavije bile upucene na pastuhe hrvatskog uzgoja. Znacajan dogadaj koji je doprinjeo uzgoju lipicanskih konja u Hrvatskoj, osnivanje je Zemaljske pastuharne u Dakovu. Pastuharna je osnovana 1947. godine preseljenjem rasplodnih pastuha pastuharne Kutjevo u Dakovo. Nakon godinu dana postojanja, u pastuhami su nadogradeni novi objekti, povecan je broj stajalista (vezova) koji su popunjeni pastusima iz zemaljskog uzgoja. Potvrda razvijenosti lipicanskog uzgoja u Slavoniji i pravilnom radu Zemaljske pastuharne u Dakovu je i organiziranje "Prve zemaljske izlozbe konja lipicanske pasmine", odrzanoj u listopadu 1947. godine u Dakovu. Izlozena su 23 pastuha i 72 rasplodne kobile. Istrazivanjem stanja konjogojstva Hrvatske u razdoblju od 1950. do 1973. godine uocava se pad broja konja, prvenstveno zbog razvoja mehanizacije i slabije primjene propisa o licenciranju. U istom razdoblju dolazi do smanjenja udjela lipicanskih konja s oko 34 % u 1950., na 30% u 1970. godini. Pregledom stanja uzgoja konja lipicanske pasmine (ergela i konjogojske udruge) umaticenih u Centru za selekciju konja u Dakovu u razdoblju od 1971. do 1976. godine, utvrdeno je povecanje ukupnog broja lipicanaca, posebice u prve tri godine i vidno stalno povecanje broja pastuha. Na podrucju Slavonije i Baranje u godini 1973. lipicanska pasmina cinila je oko 60 % ukupne
populacije konja. Pregledom ergela 1988. godine utvrdeno je da lipicanska pasmina u ukupnom broju konja (oko 48000) Republike Hrvatske sudjeluje s oko 2 % te da taj udio ima tendenciju smanjivanja. Populaciju rasplodnih lipicanskih kobila 1989. godine u Hrvatskoj cini ukupno 326 kobila, odnosno 270 kobila u 13 konjogojskih udruga i 56 kobila u dvije lipicanske ergele, Dakovo i Lipik. Pregledom stanja uzgoja konja u Republici Hrvatskoj 1998. godine, udio lipicanaca u ukupnom broju konja iznosi 11 %, tj. da je na trecem mjestu iza hrvatskog hladnokrvanjaka (46 %) i posavskog konja (27 %). Cjelokupnu lipicansku populaciju u Hrvatskoj 1998. cinio je uzgoj ergele Dakovo s 32 %, uzgoj u udrugama s 56 % i uzgoj izvan udruga s 12 %. U 2006. godini u ukupnom broju konja pod selekcijskim obuhvatom u Republici Hrvatskoj lipicanska pasmina je zastupljena u udjelu od 8.82% s 910 grla.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   3/12/2008, 13:40


ZNACAJKE HRVATSKOG LIPICANACA
U posljednih 250 godina, koliko prema podacima postoji uzgoj lipicanske pasmine u nasim krajevima, gospodarsko - socijalne prilike uvjetovale su razvoj lipicanaca razlicitog od maticnog uzgoja u Sloveniji. Intenzivno iskoristavanje lipicanaca kao izvora radne snage na velikim obradivim povrsinama
Slavonije, glavni je razlog ovoj razlicitosti. Na podrucju citave Panonije nakon Drugog svjetskog
rata uocavao se stalan porast broja hladnokrvih konja na racun toplokrvnjaka, a kako je uporaba hladnokrvnih konja ogranicena samo na teski rad, bilo je nuzno mijenjati uzgojne ciljeve i selekciju toplokrvnih pasmina. Smjer uzgoja krece u pravcu stvaranja jacih, zbitijih i koscatijih toplokrvih konja. Pored primarne stvarne potrebe za izvorom radne snage, moze se zakljuciti da je ovo jos jedan razlog zbog cega se hrvatski lipicanac razlikuje od izvorne lipicanske populacije u Lipici, odnosno manje razlikuje od susjednih nam panonskih zemalja.

Uzgojni smjer uskladen je prema najbrojnijem stalezu - seljaku maloposjedniku. Gospodarske prilike u
Slavoniji dovode do usitnjavanja seljackih posjeda, te je bilo potrebno stvoriti konja koji bi odgovarao svim potrebama seljackog gospodarstva bez velikih zahtjeva u hranidbi i drzanju. Uzgojnom cilju dodana je i selekcija na boju, zbog interesa slavonskih seljaka za tamnom bojom. Povoljne klimatske i hranidbene prilike u Slavoniji pozitivno su utjecale na razvoj lipicanca, te je zapazeno da zdrjebad originalnih lipicanskih kobila naraste veca i bolje se razvija od svojih majki. Prvotna namjena lipicanca u ergeli Dakovo i slavonskim udrugama bila je jahanje i voznja, ali razvojem agrara on je prvenstveno upotrebljavan za rad, kako u ergeli Dakovo tako i u slavonskim udrugama. Danasnji lipicanac ekstrijerno je dosta raznolik, ovisno o zemlji pa cak i ergeli u kojoj se uzgaja. To nam govori da je uporaba odredivala uzgojni cilj i selekciju. Od pocetaka uzgoja lipicanske pasmine na tlu Hrvatske, a posebno u posljednjih 100 godina, lipicanac prolazi kroz nekoliko faza razvoja i iskoristavanja. Od jahaceg vojnog konja preko izvora radne snage u poljoprivredi do potisnute vucne zivotinje, postao je konj s novom kvalitetom u nacionalno - gospodarskom pogledu. U postizanju veceg okvira i koscatosti hrvatskog lipicanca povremeno su kao osvjezivaci krvi koristeni pastusi iz Madarske i Rumunjske. Osvjezavanjem krvi vec u prvoj generaciji potomaka utvrden je veci tjelesni okvir i koscatost.
Opis vanjstine hrvatskog lipicanca prema Steinhausz-u (1943) je sljedeci: glava primjerena, oci zivahne i velike, usi srednje velicine i pravilno nasadene. Vrat visoko nasaden i nadsvoden u zatiljnom
dijelu, greben izrazen, sirok i dug, leda kratka, ravna i jaka. Spoj kratak i sirok, sapi duge, siroke
i okrugle, rep visoko nasaden. Prsa siroka i duboka, lopatice dobro polozene i dosta duge, nadlaktice duze u odnosu na podlakticu, zglobovi jaki i izrazeni, kicice jake i kratke, kopita cvrsta i okrugla. But jak i misicav, skocni zglobovi jaki, stav nogu pravilan te izdasan, siguran i visok hod. Cud dobra.
Treba napomenuti, da je u posljednja dva desetljeca naglasak u uzgoju lipicanaca bio stavljen na uzgoj vrhunskih zaprezno - sportskih konja. Hrvatski lipicanac zadrzao je sve glavne znacajke lipicanske pasmine, ali se duzina koraka povecala u odnosu na nekadasnji uzgoj. Za hrvatski lipicanski uzgoj znacajno je istaknuti da je zapazeno cesce javljanje tamnih boja. S uzgojnog stajalista cesce javljanje tamne boje zapazeno je u hrvatskoj lipicanskoj liniji Tulipan, a s prostornog na podrucju Zupanje i okolice. Opcenito, seljacka gospodarstva preferirala su tamniju boju radi lakseg odrzavanja, a na prostoru Zupanjske Posavine afinitetu za tamniju boju doprinose i povijesna dogadanja ovog kraja, odnosno nekadasnja aktivnost hrvatskih konjickih postrojbi serezana i granicara.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   3/12/2008, 13:44



TRADICIJA UZGOJA
O razvijenosti i tradiciji konjogojstva u Slavoniji govore podaci o velikom broju privatnih i drzavnih ergela, pastuharni i udruga koje su u proslosti djelovale na tom podrucju, te svojim radom doprinijele
opcenito razvoju konjogojstva okolnih podrucja.
Tijekom stoljeca lipicanac je postao dio tradicije,
duha i zivota Slavonaca, stoga je nezaobilazan
segment brojnih kulturno - folklornih manifestacija, od kojih su najznacajnije Dakovacki vezovi i Vinkovacke jeseni. Od drugih manifestacija treba istaknuti
„Bijelo biserje" - Slavonski Brod, „Vrani se konji igrali" - Gundinci, „Otocko proljece" - Otok, „Miholjski dani" -Lovas, „Konji vrani" - Cepin, „Oj,
dorati" - Zupanja, „Razigrane grive" - Trnjanski Kuti, „Konji bijeli, konji vrani, Glavnicicom razigrani" - Glavnicica, „Oriovacke zetvene svecanosti" -Oriovac, „Stupnicka berba grozda" - Brodski Stupnik i druge.
Stoljeca povezanosti i suzivota Slavonaca i konja, posebice lipicanskih, uzrokovala su i nastajanje
tradicionalnih konjickih igara koje se vrlo cesto mogu vidjeti na smotrama folklora i izlozbama konja, a to su teklicko jahanje i voznja „na paliji“ Tradicija uzgoja uvjetovala je takoder i odrzavanje velikog broja konjogojskih smotri i izlozbi na kojima se prezentira hrvatski uzgoj lipicanske pasmine. Najznacajnije izlozbe na tlu Republike Hrvatske, na kojim se izlazu lipicanski konji, su izlozba konja u okviru stocarskih i gospodarskih sajmova u Gudovcu (Bjelovar), kojoj je suorganizator Hrvatski stocarski centar (HSC) i u Slavonskom Brodu, koja se organizira u suradnji izmedu HSC-a i KU „Slavonija" iz Slavonskog Broda. Brojno najveca specijalizirana izlozba lipicanaca odrzava se svake godine u Babinoj Gredi u okviru manifestacije „Konji bijelci" u organizaciji KU „Babina Greda" iz Babine Grede. Jedinu specijaliziranu smotru rasplodnog lipicanskog podmlatka „Oj, dorati" organizira KU „Stari
Granicar" iz Zupanje kao memorijal prvog predsjednika udruge Ivana Balentovica - Masinog. Manju izlozbu lipicanaca u okviru manifestacije „Zlatne grive" organizira KU „Otok"'iz Otoka. Takoder manju izlozbu konja lipicanske pasmine u okviru manifestacije „Konji bijeli, konji vrani, Glavnicicom razigrani" organizira KU „Prigorje" iz Glavnicice, koja je ujedno udruga koja se nalazi najudaljenije od Slavonije kao uzgojnog podrucja ove pasmine. U organizaciji HSC-a svake godine odrzavaju se u jesen stocarske izlozbe u Drenovcima (Vukovarsko - srijemska zupanija) i Alilovcima (Pozesko - slavonska zupanija) na kojim se takoder izlazu grla lipicanske pasmine.
Pored spomenutih, lipicanci se redovito, ali u manjem broju, pojavljuju i na izlozbama drugih pasmina kao sto je izlozba u Popovaci i drugim mjestima. Rasplodni lipicanski pastusi prezentiraju se svake godine i na smotri rasplodnih pastuha Republike Hrvatske, koja se odrzava svake godine u mjesecu veljaci na zagrebackom hipodromu u organizaciji Hrvatskog stocarskog centra i Ustanove Hipodrom Zagreb
LIPICANAC U SPORTU
Nekadasnja uloga izvora radne snage izgubljena je kroz vrijeme mehanizacije a danas i informatizacije, za sve pasmine konja, ne samo za lipicansku. Ponos na vlastiti uzgoj, ljubav prema konjima i tradicija,
jos uvijek su znacajna komponenta slavonskih uzgajivaca lipicanaca, ali u posljednih desetak godina razvojem zapreznog sporta nacela i filozofija uzgoja postupno se mijenjaju. Interes uzgajivaca za
zaprezni sport svakodnevno se povecava o cemu svjedoce praceni podaci u posljednje tri godine o angaziranosti uzgajivaca i konja u zapreznom sportu i drugim manifestacijama.
U ovom kontekstu na lipicansku pasminu, koja vec pripada skupini karosijera, postavljaju se novi zahtjevi. Uzgojni cilj postavljen je u pravcu uzgoja kvalitetnih konja za zaprezni sport. Upravo zaprezna natjecanja jedan su od segmenata uzgoja ove pasmine koji znacajno utjece kako na popularizaciju ove pasmine, tako i na poboljsanje kvalitete uzgoja zbog dobivanja preciznijih podataka o uporabnoj vrijednosti pojedinih grla. Takvi podaci cine sigurnijim odluku o odabiru grla za daljnji
uzgoj, posebice pastuha. Pokretac razvoja zapreznog sporta u Hrvatskoj je Drzavna ergela lipicanaca Dakovo. Strucnjaci ergele sustavno su radili na razvoju zapreznog sporta, dijelom sudjelujuci u samim natjecanjima, a dijelom putem edukacija. U pocecima odvijanja zapreznih natjecanja, sudionici su uglavnom bili sami uzgajivaci. Posljednjih godina sve vise se osjeca duh razvijenog konjogojstva, odnosno dolazi do postupne diferencijacije na uzgajivace i sportase. U 2004. godini osnovan je i Zaprezni klub „Slavonac" sa sjedistem u Slavonskom Brodu, koji od samog osnutka aktivno sudjeluje u organizaciji hrvatskog zapreznog sporta i izravna je veza sa Hrvatskim konjickim savezom kao krovnom
sportskom organizacijom za sve FEI discipline u Republici Hrvatskoj. Za istaknuti je da se od samog pocetka
zaprezna natjecanja odvijaju prema medunarodnim pravilnicima FEI organizacije.
Zelja hrvatskih strucnjaka, uzgajivaca i sudionika u zapreznom sportu je razvijen zaprezni sport uz zadrzavanje slavonskog duha.
Posljednjih godina uocen je i trend porasta interesa za dresurno jahanje u kojem se najcesce koriste konji lipicanske pasmine. Trenutno su u Hrvatskoj aktivne dvije skupine koje lipicanca promoviraju u dresurnom sportu, ali i kao sastavni dio razlicitih umjetnickih priredbi.
UTJECAJ DOMOVINSKOG RATA NA UZGOJ LIPICANACA
Kao i sve ostalo, tako je i konjogojstvo pretrpjelo mnoge ratne stete i nazadovanje. Posljedice agresije tijekom Domovinskog rata ostavile su dubok trag u konjogojstvu Hrvatske, sto je znacajno doprinjelo opadanju broja konja. Procjenjuje se da je otudeno i unisteno oko 35 - 40% od ukupnog broja grla. Za vrijeme agresije najkvalitetniji dio maticnog stada ergele Dakovo evakuiran je na vise lokacija: u Zagreb, u ergelu Lipica u Sloveniji i u Madarsku.
Do prije Domovinskog rata lipicanac se uzgajao i u ergeli Lipik, ali su od nje ostale samo rusevine, jer je ergela unistena u prvim mjesecima agresije (jesen 1991).

[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   3/12/2008, 13:48


DRZAVNA ERGELA LIPICANACA DAKOVO
Drzavna ergela lipicanaca Dakovo sastoji se od pastuharne koja se nalazi u sredistu Dakova i Ivandvora na kojem su smjesteni pepinjerni pastusi, rasplodne kobile i podmladak. Pored brige za razvoj i napredak vlastitog uzgoja, ergela pomaze rad Hrvatskog saveza udruga uzgajivaca lipicanske pasmine konja (Croatian Federation of Lipizzan Horse Breeder Association - CFBL) i udruga koje su njegove clanice. Treba istaknuti da u okviru djelokruga rada ergele dugi niz godina djeluje Konjicki
klub "Dakovo" koji kontinuirano promovira konjicke sportove i educira mlade korisnike konja, buduce natjecatelje. U okviru rada kluba oranizirano seprovodi i jahanje za djecu i odrasle s posebnim potrebama (hipoterapija).Drzavna ergela lipicanaca u Dakovu takoder je praktikum za studente agronomskogi Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, te za polaznike srednjih i poljoprivrednih skola. Ergela je, uz dakovacu katedralu, najznacajniji kulturni i povijesni spomenik grada Dakova i okolice, kao zivi spomenik uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj. Ona je znacajna turisticka atrakcija, koju godisnje posjeti oko 10 000 turista.
ERGELA LIPIK
Ergela Lipik utemeljena je u rujnu 1938. godine kupnjom gospodarskog dobra Izidorovac kraj Lipika od veleposjednika Stjepana Lajera temeljem drzavne uredbe. Posjed ergele obuhvacao je povrsinu od cak 676 katastarskih jutara (kj) zemljista na nekoliko odvojenih lokacija. Pocetak uzgoja u ergeli cinilo je maticno stado lipicanaca preuzeto iz ergele Petrovo - Stancic koja je izgubila veliki broj kvalitetnih grla zbog pojave infekciozne anemije, te je tijekom 1938. godine raspustena. Ergela u Lipiku imala je za cilj uzgajati kvalitetne i uporabljive konje za potrebe zemaljskog konjogojstva. Kako je ergelski odvojak Kutjeva pripao ergeli Petrovo - Stancic, veci dio rasplodnog stada iz Kutjeva takoder je premjesten u Lipik, jer u Kutjevu nije bilo pojave infekciozne anemije. Sveukupo je nabavljeno 27 rasplodnih kobila i starijih omica od kojih je 19 bilo sive, a 8 tamne boje. Kroz iducih 19 godina rada u ergeli Lipik uzgojen je veliki broj kvalitetnih grla, posebice muskih rasplodnjaka za potrebe zemaljskog uzgoja. Treba spomenuti da su grla uzgojen u lipickoj ergeli cinila dio pocetnog maticnog stada u osnivanju ergele Vucjak u Prnjavoru i ergeli Jasinje kod Slavonskog Broda. Ergela je na podrucju uzgoja usko suradivala s ergelom Dakovo. U prvim mjesecima agresije na Hrvatsku ergela je unistena, tocnije u razdoblju od 19. kolovoza do 27. prosinca 1991. godine. Dio maticnog stada je pobijen, dio je izgorio u stalama, a dio stada je ukraden. Zbog ratnih opasnosti ergela Lipik je imala zbijeg 31. sijecnja 1945. godine. Zbjegovi lipicanaca su svojstveni ovoj pasmini, jer je i maticna ergela Lipica imala svoja cetiri zbjega. Ergela je upucena u mjesto Velika Babina Greda na istocnim obroncima Bilogore. Iz toga razdoblja postoji vrlo malo podataka o uzgoju, a o boravku u izbjeglistvu jedino se može saznati iz privatnih bilježaka i radnih zapisa tadasnjeg direktora Franje Lohmana i njegovog suradnika Bajer Roberta. Tijekom 1956. i 1957. godine ergela je prodajom u potpunosti rasformirana, a samo manji dio stada je premjesten u Zemaljsku ergelu Kutjevo, ali je i ova ergela nakon dvije godine takoder rasformirana. Nakon punih 25 godina kako su posljednji lipicanci napustili ergelu Lipik, ponovno se javlja ideja o obnavljanju ergele. Nakon uredenja i adaptacije starih ergelskih staja nabavljeno je 12 lipicanskih kobila iz ergele Lipica. Od revitalizacije do pocetka Domovinskog rata, ponovno je u ergeli Lipik razvijen vrlo kvalitetan uzgoj lipicanaca koji je znacajno utjecao na zemaljsko konjogojstvo Hrvatske i sire. U prvim mjesecima agresije na Hrvatsku ergela je unistena, tocnije u razdoblju od 19. kolovoza do 27. prosinca 1991. godine. Dio maticnog stada je pobijen, dio je izgorio u stalama, a dio stada je ukraden. Tim sastavljen od stranih i domacih strucnjaka, te predstavnika hrvatskih drzavnih institucija obavio je 06. veljace 1992. godine ekshumaciju leseva pobijenih lipicanaca u selu Filipovac pred Lipika. Pronadeni su razliciti uzroci smrti. Dio lipicanaca ubijen je malokalibarskim oruzjem ili gelerima granata, dok je najveci broj konja uginuo zbog gusenja dimom. Nezamislivo je i zamisliti vrisku prekrasnih bijelih konja u gorucim stalama. Nezamisliva su svjedocanstva ljudi koji su promatrali kako srpski vojnici pustaju jednog po jednog na livadu pored ergele mlade lipicanske pastuhe i iz zabave vjezbaju gadanje pucajuci u njih. O ovome postoje pisana svjedocanstva ocevidaca, a najbolje o tome svjedoce tragovi malokalibarske municije u rebrima ekshumiranih lipicanaca u selu Filipovac.
Nestanak ergele Lipik tijekom Domovinskog rata jedan je od najvecih i najnehumanijh svjetskih zlocina ikada pocinjen nad zivotinjama. Ravno onome kada su tijekom Prvog svjetskog rata u poljskoj
arapskoj ergeli grofa Potockog ruski boljsevici kobile zive spaljivali, a pastusima odrubljivali glave. Masovno ubijanje lipicanskih konja ergele Lipik i razaranje njenih objekata, naseg nacionalnog, genetskog i kulturnog blaga, bez sumnje moze se staviti uz najvece svjetske zlocine. Ukradeno stado lipicanaca lipicke ergele je preko Bosne i Hercegovine odvedeno u Srbiju gdje se i donedavno nalazilo. Od 13.10.2007. kad su nakon 16 godina napokon vraceni oteti lipicanci ime „Ergela Lipik" ponovno ima puno znacenje.

slikice i nastavak veceras ako stignem...

[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   3/12/2008, 20:10

ZIGOVANJE LIPICANACA U HRVATSKOJ (slike preuzete iz MK lipicanaca zemaljskog uzgoja RH vol 1.)
Nacini zigovanja lipicanaca uzgojenih u Hrvatskoj razlikuju se ovisno o tome u kojem uzgoju je grlo rodeno.

Lipicanci ozdrebljeni u ergeli Lipik oznacavaju su tako da je na lijevom sedlistu maticni broj grla, a na lijevom butu simbol koji oznacava ergelu Lipik.

zig ergele Lipik


nacin oznacavanja konja ozdrebljenih u lipickoj ergeli



Lipicanci ozdrebljeni u djakovackoj ergeli od 11. sijecnja 1997. godine dobivaju sljedece zigove: na lijevo sedlište slovo H koje oznacava Republiku Hrvatsku ispod slova H stavlja se maticni broj grla i na lijevi but slovo Đ koje oznacava Drzavnu ergelu lipicanaca Djakovo.

nacin oznacavanja konja ozdrebljenih u djakovackoj ergeli



Lipicanci rodeni u zemaljskom uzgoju Republike Hrvatske do 2005. godine oznacavani su ovisno o spolu. Zenska grla oznacavana su na lijevom butu slovom H ispod kojeg je zig u obliku hrastovog lista, a ispod njega je maticni broj grla. Muska grla oznacavana su na lijevom butu slovom H, ispod njega zigom hrastovog lista i maticnim brojem na desnom butu.

stari nacin oznacavanja zenskih grla zemaljskog uzgoja


stari nacin oznacavanja muskih grla zemaljskog uzgoja


Od 2005. godine lipicanci ozdrebljeni u zemaljskom uzgoju oznacavaju se prema modelu oznacavanja
grla ozdrebljenih u Dr
zavnoj ergeli lipicanaca Djakovo, a model se razlikuje samo u zigu koji oznacava
mjesto rodenja, odnosno
na lijevom sedlistu slovom H koje oznacava Republiku Hrvatsku, ispod slova H maticnim brojem grla, i na lijevom butu zigom u obliku hrastovog lista koji oznacava hrvatski zemaljski uzgoj.

novi nacin oznacavanja svih grla iz zemaljskog uzgoja






[Vrh] Go down
Korisnički profil
Pere
Admin


Broj postova: 135
Join date: 29.11.2008
Age: 22
Lokacija: Vž,ponekad Istra

PostajNaslov: Re: Lipicanac   3/12/2008, 20:30

Jedna od meni dražih pasmina...
Oduvijek su me fascinirali široki vratovi i široka prsa nekih lipicanaca...
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://konj.forumotion.net
kiara



Broj postova: 132
Join date: 03.12.2008
Age: 27

PostajNaslov: Re: Lipicanac   3/12/2008, 23:08

Ne preferiram baš lipicance, ali postoje neki koji su mi predivni!
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   5/12/2008, 21:10

Mnogima nije jasno na koji nacin lipicanci dobivaju imena pa da pokusam to objasniti

Imena zenske lipicanske zdrebadi dobivaju se po imenu majke + maticni (zivotni) broj (brojevi u imenu lipicanca idu po redu a zadnji rimski brojevi se nasljeduju po majci) dok se imena muske zdrebadi dodijeljuju tako da je linija oca i linija zdrebeta, te ime nasljeduje od majke, a maticni broj ide po maticnoj evidenciji

Tako npr.
Majka je 692 Batosta, a otac 618 Siglavy Toplica XVII-2
Njihovo zensko zdrijebe ce se zvati xxx Batosta VI dok ce se musko zdrijebe zvati xxx Siglavy Batosta VI

Evo na primjeru Sigy-a njegovo puno ime je 497 Siglavy Batosta VI-3, gdje je 497 maticni (zivotni) broj Siglavy linija pastuha Batosta je rod kobile rimski br VI je onaj koji je nasljedio od majke, a arapski br 3 iza rimskog znaci da je on njeno trece musko zdrijebe. Dok zenska zdrebad ne dobija arapske brojeve iza rimskih vec se rimski br povecava, dakle od iste kobile da je Sigy bio zensko zdrijebe puno ime bi bilo 497 Batosta VII, sljedece zensko xxxBatosta VIII.

Mislim da sam ovo zakomplicirala Embarassed
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   5/12/2008, 22:25

Linije i rodovi
Evo malo o linijama pastuha i rodovima kobila. Danas postoji i od strane LIF-a je priznato osam linija pastuha i cca 60 rodova kobila.

Linije pastuha
Lipicansku pasminu cini 8 linija pastuha.
- Siglavy,
- Pluto,
- Conversano,
- Favory,
- Maestoso
- Neapolitano
- Incitato
- Tulipan
Prvih 6 linija nastalo je u austrijskoj dvorskoj ergeli Lipica, madarska linija Incitato nastala je u ergeli Mezohegves, a hrvatska linija Tuli¬pan u ergeli grofa Jankovica u Terezovcu. Iako zaceci pasmine datiraju iz 16. stoljeca, pasmina je formirana u 18. i pocetkom 19. stoljeca formiranjem linija i rodova. Osim tih 8 linija postojale su i stare lipicanske linije koje su izumrle: Montedoro, Principe, Montebello, Lipp, Imeratore, Peppoli, Boemo, Juperto (Tuperto), Amico, Toscaneilo, Confitero, Danese, Spagniolo i Le Fancon.

RODOVI KOBILA

Smatra se da u zemaljskom uzgoju konja rodovi imaju istu ili cak i vazniju ulogu od linija. Rodovi kobila bili su vlasnistvo pojedinih uzgajivaca i ergela (privatnih, drzavnih ili dvorskih). Vlasnik pramajke roda odgojio je od nje vise potomaka, a zensku zdrjebad zadrzavao u uzgoju. Stoga se smatra da svaki rod ima svoje ishodiste na posjedu navedenog vlasnika, a daljnji razvoj roda ovisio je o gospodarskim prilikama i podrucju u kojem se nalazio posjed na kojem je rod nastao. Prema rodovima vodi se uzgoj u svim europskim ergelama osim u Madarskoj i Rumunjskoj, gdje se
kobile registriraju samo prema liniji pastuha. U ukupnom broju medunarodno priznatih rodova koji postoje u lipicanskoj pasmini 14 je hrvatskih rodova. LIF (Lipizzan International Federation ) je naknadno priznao jos jedan lipicanski rod Na temelju rezultata istrazivanja utvrdeno je da je pola roda, odnosno bosanski ogranak hrvatskog roda Liza-Cica, medunarodno priznat kao zaseban rod pod imenom Pliva, dok su kobile izvornog dijela roda u zemaljskom uzgoju RH svrstane u nepriznate rodove. Istrazivanjem, provedenim u razdoblju od 2000. do 2003. godine na lipicancima u zemaljskom uzgoju u sklopu magistarskog rada mr.sci. Mate Cacica pod nazivom Fenotipske i genetske odlike lipicanaca u zemaljskom uzgoju Republike Hrvatske, analizom pisanih podataka i metodama molekularne genetike (mitohondrijski DNA ili mitohondrijski genom - mtDNA) potvrdena je cistokrvnost lipicanskog roda kobila Liza (rod Englanderia, halotip Allegra). Rezultati istrazivanja prezentirani su Uzgojnoj komisiji LIF-a, koja ih je prihvatila.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   5/12/2008, 22:36

Linije i rodovi u HR

U Ergeli Djakovo u uzgoju je 7 linija pastuha (sve osim linije Incitato) i 11 originalnih rodova kobila:
- rod Almerina (Slavonia, Santa),
- rod Africa (Batosta),
- rod Englanderia (Allegra),
- rod Munja,
- rod Gidrane (Gaetana),
- rod Margit (Mara),
- rod Rendes (Zenta, Krabbe),
- rod Siglavy (Toplica),
- rod Spadiglia (Montenegra),
- rod Traviata (Trofetta),
- rod Wanda (Mima).

U zemaljskom uzgoju nalazimo iste linije i rodove kao i u ergeli, ali veci broj priznatih rodova kobila. Priznati rodovi koji se uzgajaju u zemaljskom uzgoju, a nema ih u Ergeli Djakovo su:
- rod Canissa (Deflorata),
- rod Slovenia (Almerina),
- rod Liza (Englanderia),
- rod Madar (jedna uvezena kobila iz Madarske),
- rod Trompeta (Europa) (sva tri zenska grla ovog roda iz zdravstvenih razlogasu izlucena iz uzgoja, pa taj rod sada u populaciji hrvatskog lipicanca postoji jedino preko muskog potomstva).
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   5/12/2008, 23:21

SIGLAVY
Meni najdraza linija lipicanaca osnovana je 1816. godine. Osnivac linije je originalni arapski pastuh Siglavy, sivac, ozdrijebljen 1810. godine u Arabiji. Nabavljen je od kneza Schwarzenberga. Nakon kratkog boravka u ergeli Lipica, premjesten je u austrijsku vojnu ergelu Babolna u kojoj je postao i osnivac linije Siglavy u pasmine sagija.
Osnivac hrvatskog ogranka je pastuh Siglavy Tofana, sivac, ozdrijebljen 1923. godine u Drzavnoj ergeli Stancic, otac Siglavy Monterosa, majka 7 Tofana, majcin otac Maestoso Titania.
Znacajke vanjstine pastuha linije Siglavy: laksi, elegantni i plemeniti s arapskim izrazajem, ali duboki i siroki konji, glava duga i ravna, vrat visoko nasaden, dug i lagan, greben izrazen i dug, leda kratka i ravna, spoj kratak, sapi siroke, noge cvrste, puno 'emperamenta, hod nizi i energican



TULIPAN
Tulipan je nasa autohtona linija koja potjece iz ergele grofa Jankovica u Terezovcu. Ima osobitu vaznost, jer predstavlja najtezi tip lipicanca. Linija je osnovana 1820. godine, a izgradena je do 1914. godine u terezovackoj ergeli gdje je i nastala.
Linija je osnovana s pastuhom Kegves, spanjolskog porijekla, a utemeljitelj linije je pastuh Tulipan, majka Tuba. Posljednji pastuh ove linije uzgojen u ergeli Terezovac je 694 Tulipan Ira, sivac, ozdrijebljen 1912. godine, otac Tulipan Akarhogy, majka Ira, majcin otac Sarga Barany.
Znacajke vanjstine pastuha linije Tulipan: veceg okvira i koscati, jaki, duboki i siroki, glava razmjerno velika i cesto s izbocenim celom i konveksnim profilom, vrat visoko nasaden i dug, greben izrazen, leda i spoj kratki, sapi siroke, hod visok i energican. Karakteristika ove linije je i cesce javljanje dorate i vrane boje u odnosu na ostale linije.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   5/12/2008, 23:25

PLUTO
Osnivac linije je danski pastuh Pluto, sivac, ozdrijebljen 1765. godine u Frederiksborgu. Dopremljen je u Lipicu 1772. godine, a ista se smatra godinom osnutka linije. Ova linija je imala u Hrvatskoj dva ogranka: originalnu lipicansku i fogarasko-terezovacku.
Osnivac fogarasko - terezovackog, odnosno hrvatskog ogranka je pastuh Pluto Fantasca, ozdrijebljen 1885. godine u Fogarasu, otac Pluto Fantasca (1879), majka 46 Favory I.
Znacajke vanjstine pastuha linije Pluto: jaki, nesto dublji i siri konji, glava razmjerno veca, profil manje konveksan, vrat visoko nasaden i dug, greben slabo izrazen, leda duza i mekana, spoj kratak, sapi siroke, noge jake, hod vrlo energican i visok.



NEAPOLITANO
Osnivac linije je originalni napuljski pastuh Neapolitano, dorat, ozdrijebljen 1770. godine. Ova linija, kao i linija Conversano su se cesto koristile u dugim putovanjima zbog brzine i izdrzljivosti pastuha ovih linija.
Osnivac hrvatskog ogranka je pastuh 639 Neapolitano Miramar, sivac, ozdrijebljen 1902. godine u Lipici, otac Neapolitano Slatina III, majka Miramar, majcin otac Favory Trompeta.
Znacajke vanjstine pastuha linije Neapolitano: srednje veliko okvira, dublji, ali manje siroki konji, teske i relativno velike glave izrazenog konveksnog profila, vrat jak, nesto kraci i .isoko nasaden, greben slabije izrazen, leda i spoj nesto duzi, noge jake, hod visok i energican.

[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   5/12/2008, 23:31

MAESTOSO
Osnivac linije je kladrubski pastuh spanjolskog porijekla Maestoso Senior, sivac, ozdrijebljen 1773. godine u kraljevskoj dvorskoj ergeli Kladrub. Godine 1837. ova linija izumrla je u ergeli Lipica, ali je iste godine obnovljena pastuhom Maestoso, ozdrijebljenim 1819. godine u austrijskoj vojnoj ergeli Mezohegyves u Madarskoj, otac Maestoso II, majka 3 Romanitos.
Osnivac hrvatskog ogranka je pastuh Maestoso Dido, ozdrijebljen u ergeli grofa Jankovica u Terezovcu, otac Maestoso Perletta, majka Dido, otac Tulipan.
Znacajke vanjstine pastuha linije Maestoso: velikog okvira, duboki i siroki, glava razmjerno veca i teza, srednje konveksna, vrat visoko nasaden i lijepo povijen, leda duza i ravna, spoj kratak, sapi snazne i okrugle, hod visok i energican.



FAVORY
Osnivac linije je kladrubski pastuh spanjolskog porijekla Favory, kulas, ozdrijebljen 1779. godine u kraljevskoj dvorskoj ergeli Kladrub. Linija je imala dvije grane: originalnu lipicansku i piber - fagarasku koju je utemeljio pastuh Favory Pergola (Favory XI). Originalna lipicanska grana je izumrla.
Osnivac hrvatskog ogranka je 372 Favory V-l, ozdrijebljen 1910. godine u ergeli Radautzu, otac Favory V, majka 401 Taxis, majcin otac Neapolitano Alda.
Znacajke vanjstine pastuha linije Favory: laksi i plemenitiji, siroki i duboki konji, lakse glave konveksnog profila, vrat dug, lagan i visoko nasaden, greben srednje izrazen, leda i spoj kratki, sapi siroke, noge umjereno koscate, hod visok i energican.



CONVERSANO
Osnivac linije je originalni napuljski pastuh Conversano, vranac, ozdrijebljen 1767. godine u ergeli grofa Kavnitza u Italiji.
Osnivac hrvatskog ogranka je 213 Conversano Monterea, sivac, ozdrijebljen 1911. godine u Lipici, otac Conversano Traga IV, majka Monterea, majcin otac Maestoso Slavina II.
Znacajke vanjstine pastuha linije Conversano: razmjerno velikog okvira, ali manje siroki i duboki, glava primjerene velicine s cesto konveksnim profilom, vrat visoko nasaden, greben visok, leda duga i ravna, spoj kratak, sapi kratke i siroke, noge jake, hod visok i energican.

[Vrh] Go down
Korisnički profil
Petra



Broj postova: 378
Join date: 29.11.2008

PostajNaslov: Re: Lipicanac   5/12/2008, 23:57

Evo i par fotki s neta primjerci lipicanaca meni posebno lijepih

Favory Ilka I pastuh ozdrebljen 1989
















[Vrh] Go down
Korisnički profil
 

Lipicanac

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 2.Go to page : 1, 2  Next

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Konji ::  :: -